Isahakjan, Avetik

Isahakjan [~ja'n], Avetik, armenski pjesnik (Kazarapat kraj Aleksandropola /danas Gyumri/, 18. X. 1875Erevan, 17. X. 1957). Studirao književnost i filozofiju u Leipzigu i Zürichu, ali se 1895. zbog obiteljskih prilika morao vratiti u domovinu. Protivio se carizmu i bio zatvaran; po izlasku iz zatvora objavio je zbirku pjesama Pjesme i rane (Erger ev verker, 1897) koja ga je učinila poznatim. God. 1911. napustio zemlju i živio u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Grčkoj. Vratio se u sovjetsku Armeniju 1936. vjerujući u nacionalnu ravnopravnost nakon Listopadske revolucije. Pjesnik tuge, ropstva i domovinskih krajolika, ostvario je liriku prožetu sjetnim tonovima. Često je posezao za folklornim ili legendarnim motivima; mnoge su njegove pjesme uglazbljene. Najpoznatije mu je djelo poema Abul Ala Maari (1910–11).

Isahakjan, Avetik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27878>.