struka(e):

inteligibilno (lat. intelligibilis: razumljiv, pojmljiv, zamisliv) (grč. νοητός), u filozofiji označava sve ono što se može zahvatiti duhovnim zrenjem ili umom. Za razliku od osjetilnoga (senzibilnoga) spoznavanja stvarnosti, inteligibilna spoznaja polazi od intelekta, koji spoznaje osjetilima nedostupnu, nadosjetilnu zbilju. Već je za Parmenida središnji problem sveukupne njegove filozofije bio problem inteligibilnosti (pojmljivosti) bitka, odnosno identiteta i mišljenja. Budući da bitak jest, a nebitak nije, mišljenje može misliti samo bitak. Razliku između inteligibilne i osjetilne spoznaje možda je najradikalnije uspostavio Platon. Ideje su kod njega jedina prava zbiljnost i zato se spoznaja tih nadosjetilnih ideja može postići samo umom, koji se potpuno oslobodio osjetilnosti. Osjetilnost vezuje čovjeka za tjelesnost, pa on u ovome svijetu nikada ne može izravno gledati te ideje. Tu Platonovu postavku odbacio je njegov učenik Aristotel, koji je pokazao da je bit ili ono nadosjetilno imanentno svakomu biću, tj. čovjek polazeći od osjetilno danih svojstava nekoga bića može doći do njegove bîti kao onoga što je po nužnosti zajedničko i nepromjenljivo za svaki pojedini rod bića. Inteligibilnom (pojmovnom) spoznajom dolazi se kod Kanta do onoga što je jedino dostupno razumu, odnosno umu, a što se ne može zahvatiti osjetilima. Transcendentne ideje imaju po Kantu jedan inteligibilni predmet, koji se može misliti samo po svojim različitim svojstvima i unutarnjim predikatima. Zato je takav predmet »čista mišljevina« (Gedankending). Inteligibilno orijentirano mišljenje uglavnom je oprečno svim vrstama senzualizma, empirizma i pragmatizma.

Citiranje:

inteligibilno. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/inteligibilno>.