Angjelinović, Danko

ilustracija
ANGJELINOVIĆ, Danko

Angjelinović, Danko, hrvatski književnik i prevoditelj (Makarska, 13. IV. 1891Split, 23. IX. 1963). U Zagrebu studirao pravo. Službovao kao odvjetnički i sudski pripravnik u Splitu i Zagrebu, bio činovnik u Skoplju te samostalni odvjetnik u Zagrebu; u politici orijentiran jugoslavensko-unitaristički. Od 1945. živio kao profesionalni književnik u Zagrebu do mirovine (1952), a nekoliko godina prije smrti preselio se u Split.

Književni put započeo je stihovima pisanima u tradicionalnoj formi, vezanim stihom, s motivima najčešće morskih ugođaja iz mediteranskoga područja, s optimističkim osjećajem života i svijeta (zbirke Galebovi, 1918; Latice, 1922; Jutarnja zvona,1925. i dr.). U pripovijestima (Sinovi zemlje, 1929) i romanima (Robovi zemlje, 1933; Moj Dren, 1939; Posljednja želja, 1956), uokvirujući fabule uglavnom u ambijente Hrvatskoga zagorja, izražavao se u širokom rasponu od socijalno naglašene »poruke« do humorističkoga pristupa pojedinim temama, posebno u lovačkim pričama i crticama (Nad gorama, nad vodama, 1937; Šaka trčaka, 1954). Majstorski je opisivao pejsaže, unoseći u njih svojevrsnu turgenjevljevsku notu doživljaja čovjeka kao nerazdruživa dijela prirode. Zanimljivi su mu opisi životinja u pokušajima odgonetavanja i njihove psihologije, te ljudi koji su se suživjeli s ambijentima šume i lova. Stil su mu i izraz jednostavni i deskriptivni, ali s vrlo uvjerljivim i izvanredno ostvarenim atmosferama sredina u kojima se radnja pripovijedaka ili romana odigrava. Proputovavši gotovo cijelu Europu i SAD, napisao je i zanimljiv putopis Od Jadrana do Tihog oceana (1960), a autor je i poeme po kojoj je nastao libreto za operu Mila Gojsalića J. Gotovca. Prevodio je s engleskoga i talijanskoga, a posebno su mu uspjeli prijevodi W. Shakespearea, L. Ariosta, G. G. Byrona i dr.

Angjelinović, Danko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2759>.