struka(e): | | |

instrument (lat. instrumentum).

1. Naprava, alat, oruđe, sprava; pomoćno sredstvo koje služi za lakše, bolje i točnije obavljanje nekoga rada ili funkcije (npr. mjerni, kirurški, optički instrumenti; logički instrumenti, instrumenti mira, vlasti, države i sl.). U prenesenom značenju, instrument može biti osoba koja nekomu služi za postizanje njegovih ciljeva.

2. U znanosti i tehnici, fino, precizno izrađena, često vrlo složena sprava, oruđe ili uređaj npr. akcelerator čestica, barometar, fotometar, interferometar, magnetometar, mikroskop, pirometar, polarimetar, pretražni mikroskop s tuneliranjem, teleskop, termometar i vakuummetar ili pribor za znanstvena istraživanja ili tehničke radove, npr. električni instrument, geodetski instrument, navigacijski instrument.

3. U medicini, predmet koji se upotrebljava kod nekih pretraga (žlica za potiskivanje jezika pri pregledu grla, zrcalo za pregled grkljana, lijevčić za pregled uha, endoskopi za pregled dušnika, želuca, crijeva i dr.) i za izvođenje kirurških zahvata, gdje se rabi za razdvajanje (nož, škare), pridržavanje (pinceta) i širenje tkiva (kuka), za istraživanje okoline (sonda), zatvaranje i podvezivanje krvnih žila (hvataljka, štipaljka, igla), sastavljanje tkiva (igla, iglodržač, kopča), operacije na kostima (dlijeto, pila, čekić, turpija) i dr. Za operacije na srcu, mozgu te sitnim krvnim žilama i živcima upotrebljavaju se posebni instrumenti. U stomatologiji se rabe različita svrdla, kliješta i dr. Instrumenti se obično izrađuju od materijala koji ne hrđa, a prije operacije moraju se sterilizirati.

4. U glazbi → glazbala

5. U pravu → isprava

Citiranje:

instrument. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/instrument>.