imperij (lat. imperium: zapovijed; vlast, država).
1. U antičkom Rimu, u najširem smislu, pravo na donošenje odluka, ovlast zapovijedanja. U pravno–političkom smislu, pravo zapovijedanja vojskom, sazivanja skupština i Senata na zasjedanje, izdavanja edikta, izricanja kaznenih mjera (globa, zatvora, pa i smrtne kazne). Imperij je najviša vojna i civilna vlast koja je izvorno pripadala kraljevima, a za republike magistratima: konzulima, vojnim tribunima s konzularnom vlašću (od 445. do 367. pr. Kr.), pretorima, diktatorima (magistratima cum imperio). Imperij je oznaka i za Rimsko Carstvo i rimsku državu (Imperium Romanum) nakon pada republike potkraj I. st. pr. Kr.
2. U srednjem vijeku, imperij je svjetovna, kraljevska vlast nasuprot duhovnoj, svećeničkoj odnosno papinskoj vlasti (sacerdotium).
3. Carstvo, monarhistička država kojoj je na čelu imperator, car.
4. Naziv za pojedine kolonijalne države koje su osim metropole obuhvaćale dominione, kolonije, protektorate i druge zavisne teritorije.
