imperator (latinski, prema imperare: zapovijedati), izvorno u Rimljana: nosilac vrhovne vlasti; sinonim za rex; atribut najviših bogova (Iuppiter imperator). Imperator se nazivao i nositelj vrhovne vojne vlasti, kojega su vojnici aklamacijom podizali na čelo rimske države. Od Augusta naslov imperatora nose rimski vladari, obično pred svojim imenom, kao oznaku najviše vlasti. U Bizantu su se za pojam imperatora rabili i grčki nazivi αὐτοϰράτωρ ili βασıλεύς. U značenju »car« riječ imperator ponovno je uvedena nakon krunidbe Karla Velikoga i ušla u francuski (starofrancuski empereour, danas empereur), odatle pak u engleski (srednjoengleski emperour, danas emperor) jezik, a u carskoj Rusiji bila je vladarova titula.
