identifikacija (prema srednjovj. lat. identificare: poistovjetiti).
1. Poistovjećivanje, ustanovljenje jednakosti s nečim otprije poznatim; proces prepoznavanja, ustanovljivanja sličnosti ili jednakosti među pojedinim predmetima, osobama, događajima.
2. U psihologiji (pretežito u psihoanalizi), doživljaj dubokog uživljavanja u nešto, poistovjećivanje s nekom osobom ili skupinom; proživljavanje onoga što se nekomu događa kao da se događa nama samima. Najčešće su to osobe koje su po svojim osobinama slične nama, ili pak predočuju poželjne, idealne osobe (npr. heroje). Do takve identifikacije često dolazi pri čitanju romana, gledanju filma i sl. Ako osoba ima neke nama nepoželjne osobine, identifikacija se ne ostvaruje.
3. U pravu, utvrđivanje identiteta neke osobe (ispravama, kriminalističkim ili sudskomedicinskim metodama).
4. U antropologiji, utvrđivanje identiteta neke osobe iz kosturnih ili drugih ostataka, te srodstva s pomoću antropogenetičkih metoda.
