Ičkov mir, ugovor sklopljen između Srbije i Osmanskoga Carstva 1806; prozvan po Petru Ičku, koji je pregovarao u Carigradu od srpnja 1806. do siječnja 1807. i ishodio od Porte prihvaćanje srpskih prijedloga: Srbi će plaćati danak u paušalnom iznosu, a preuzimat će ga carski izaslanik u Beogradu; javne službe obavljat će Srbi; janjičari i drugi »zli Turci« imaju napustiti Srbiju, kojom će upravljati nasljedni baš-knez. Izbijanje rusko-turskog rata i pad Beograda u srpske ruke naveli su Srbe da odbace Ičkov mir i da nastave rat s Osmanlijama. Tek je 1815. Miloš Obrenović, za pregovora s Marašli Ali-pašom, tražio potvrdu odredaba Ičkova mira, a na njima se temeljila i autonomija Srbije, koja je poslije ostvarena te jamčena hatišerifima 1830. i 1833.
