Humo, Hamza, bošnjački književnik (Mostar, 30. XII. 1895 – Sarajevo, 19. I. 1970). Povijest umjetnosti studirao u Zagrebu, Beču i Beogradu. Bio je urednik sarajevskoga Gajreta i Zabavnika, nakon II. svjetskog rata direktor Umjetničke galerije u Sarajevu i profesionalni književnik. Pod utjecajem ekspresionizma tiskao prvu zbirku pjesama Nutarnji život (1919). U zbirci Grad rima i ritmova (1924) i u knjizi lirskih proza Sa ploča istočnih (1925) napustio je ekspresionističku poetiku i vratio se izravnom iskustvu i zavičajnim temama. U proznim je djelima s naglašenim lirizmom opisao raslojavanje bošnjačkog svijeta u rodnome hercegovačkom okolišu, utkivajući folklorne i slavensko-bogumilske mitove u svoje pripovijetke: Pod žrvnjem vremena (1928), Pripovijetke (1932), Ljubav na periferiji (1936), Hadžijin mač (1955) i dr. te u romane Grozdanin kikot (1927), Zgrada na ruševinama (1939) i Adam Čabrić (1947). Izdvaja se lirski roman Grozdanin kikot, poema o starosjedilačkom čovjeku uronjenu u hercegovački krajolik i prožetu njegovom ljepotom.
