Historia Augusta

Historia Augusta [histo'ri·a augu'sta] (latinski: Carska povijest), zbirka od 30 latinskih biografija rimskih careva, protucareva, uzurpatora i pretendenata na prijestolje u razdoblju od 117. do 284 (od Hadrijana do Numerijana), s prazninom za godine 244–253. Naziv je skovao filolog Isaac Casaubon (1603). U rukopisima se uz životopise spominju šestorica autora: Elije Lampridije, Elije Sparcijan, Flavije Vopisko, Julije Kapitolin, Trebelije Polion, Vulkacije Galikan, no u modernoj filologiji prevladava mišljenje kako je zbirka djelo jednoga jedinoga autora, koji je svoju krivotvorinu sastavio u drugoj polovici IV. st., svakako prije 405. U tumačenju pobuda za takav postupak postoje razlike, no nema spora o tome da se u tekstu očituju snažne simpatije za političku poziciju senata, protivljenje prema nasljednoj monarhiji i miješanju vojske u građanske poslove. Ograničene vrijednosti kao povijesno vrelo, zbirka višestruko pomaže u razumijevanju odnosa između fikcijske i nefikcijske proze u kasnoantičkoj književnosti. Na hrvatski ju je preveo Daniel Nečas Hraste (1994).

Historia Augusta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25758>.