Andersson, Claes

Andersson [a'ndəṣɔn], Claes, finski književnik švedskoga jezičnog izraza, psihijatar i političar (Helsinki, 30. V. 1937). Piše najviše poeziju, ali i romane, drame za kazalište, televiziju i radio. Poznat kao strogi društveni kritičar, uz jak suosjećaj za društveno izopćene ljude, za pitanja okoliša i dr. U poeziji započeo kao tradicionalist, s najvećim uspjehom u društvenokritičnoj zbirci Društvo u kojem umiremo (Samhället vi dör i, 1967), nakon koje razvija posve osobni stil s mnogo groteske i britka humora: Nije lako biti kućevlasnik u ovim vremenima (Det är inte lätt att vara villaägare i dessa tider, 1969), Drugovi iz sobe (Rumskamrater, 1974), Pjesme drveća (Trädens sånger, 1979), Sretan čovjek (Enlycklig människa, 1996), Jasnoća tame (Morkrets klarhet, 2010) i dr. Bio je zastupnik u finskom parlamentu 1987–99. i 2007–08. te ministar kulture 1995–98.

Andersson, Claes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2560>.