struka(e):
Andersen, Tryggve
norveški književnik
Rođen(a): Ringsaker, 27. IX. 1866.
Umr(la)o: Gran, Oslo, 10. IV. 1920.

Andersen [a'ndərsən], Tryggve, norveški književnik (Ringsaker, 27. IX. 1866Gran, Oslo, 10. IV. 1920). Učenik i sljedbenik E. T. A. Hoffmanna i E. A. Poea, protivnik G. Brandesa, u svojim je pripovijetkama i romanima predstavnik neoromantičnoga stila s uobičajenom fantastikom, ali i uz snažne realistične slike iz građanskoga života s početka XX. stoljeća u Opplandu, pokrajini srednje Norveške. Po odnjegovanu i preciznu izrazu jedan je od najboljih norveških novelista. Već 1897. zapažen je prvom zbirkom pripovijedaka Iz vremena savjetnika Državne kancelarije (I cancelliraadens dage), nakon koje slijede jednako uspješne zbirke, npr. Stari ljudi (Gamle folk, 1904), Biskupov sin i druge pripovijetke (Bispesønnen og andre fortœllinger, 1907), Putovanje kući (Hjemfœrd, 1913) i Priče i događaji (Fabler og hœndelser, 1915).

Citiranje:

Andersen, Tryggve. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/andersen-tryggve>.