anatema (grč. ἀνάϑημα).
1. U antičkim grčkim hramovima, žrtveni dar koji je smatran svetim i isključenim iz svakodnevne upotrebe.
2. U grčkim starozavjetnim biblijskim prijevodima, zamjena za hebrejsku riječ herem; znači ono što je Jahvi u čast trebalo uništiti, a i kaznu isključenja iz religiozne zajednice.
3. U kršćanskoj crkvenoj terminologiji, izopćenje, ekskomunikacija. Izraz anathema sit upotrebljava se u zaključcima i sankcioniranju katoličkih dogmatskih odluka i u osudi krivovjerja.