analizator

analizator, uređaj za provedbu analize.

1. U fizici, analizator elektromagnetskoga zračenja sastavnica je nekog uređaja koja propušta samo zračenje linearno polarizirano u jednome smjeru (→ polarizator), a zračenje okomito polarizirano na taj smjer prigušuje. Upotrebljava se za utvrđivanje polariziranosti elektromagnetskoga zračenja, a ako je to svjetlost, naziva se optičkim analizatorom.

2. U energetskoj elektrotehnici, mrežni analizator je analogni računalni uređaj kojim se ispituje rad složenih visokonaponskih mreža: kretanje djelatne i jalove snage, naponska stanja, struje pri kratkim spojevima, prijelazne pojave i sl. Ispitivanja se provode na modelima koji se prema najprikladnijoj nadomjesnoj shemi ostvaruju otpornicima, a za izmjenične mreže, sklopove i uređaje i kondenzatorima i zavojnicama. Na model ispitivanog objekta priključuju se modeli trošila s promjenljivim značajkama, a sustav se napaja istosmjernim ili izmjeničnim izvorima promjenjivoga napona, frekvencije i faznoga pomaka. Mjernim elementima ili instrumentima koji su uključeni u pojedine organe i čvorove mreže dobivaju se podatci koji se zatim obrađuju računalima.

3. U elektronici, informacijskoj i komunikacijskoj tehnici upotrebljavaju se mrežni, signalni i logički analizatori. Mrežnim analizatorom ispituju se računalni mrežni sustavi, slično kao u energetskoj elektrotehnici. Signalnim analizatorom utvrđuje se udio ispitivanih signala u pojedinim frekvencijskim pojasima: spektralni ili Fourierov analizator pokazuje na ekranu osciloskopa amplitude signala u pojedinim pojasima frekvencija, analizator izobličenja uspoređuje signal osnovne frekvencije sa signalima viših harmonijskih frekvencija, a iz toga se utvrđuje izobličenje signala. Digitalni logički analizator je višekanalni uređaj koji se dade programirati, a služi za otkrivanje parazitnih signala i za analizu neperiodičnih digitalnih pojava. Upotrebljava se pri projektiranju i analizi digitalnih sklopova te na njima zasnovanih računalnih ili općenito digitalnih elektroničkih sustava (→ električni instrumenti).

4. U kemiji, automatski uređaj koji omogućuje kemijsku analizu uzoraka uz minimalno sudjelovanje operatora. Upotrebljava se u određivanju mnogobrojnih komponenata u velikome broju uzoraka slične matrice. Početno se razvio za potrebe kliničkih laboratorija, za rutinsko određivanje u dijagnostičkim pretragama. Danas nalazi primjenu i u kontroli industrijskih procesa te u analizi zraka, vode, tla, u farmaceutskoj industriji i poljoprivredi. Prilikom rada uzorci mogu biti u odvojenim posudama u svim fazama kemijske analize, čime je u potpunosti onemogućeno njihovo miješanje, ili mogu biti razdvojeni samo slojem otopine, odnosno mjehurićem zraka u cjevčici kontinuiranoga protočnog analizatora. Njegova proporcionalna pumpa kontinuirano potiskuje uzorke i reagencije kroz savitljive cjevčice prema detektoru, pa je on mehanički jednostavniji i jeftiniji.

analizator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 25.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2467>.