Havránek, Bohuslav

Havránek [62673a'vra:nek], Bohuslav, češki jezikoslovac, slavist (Prag, 30. I. 1893Prag, 2. III. 1978). Profesor slavenske filologije na sveučilištima u Brnu i Pragu. Sudjelovao 1926. u osnivanju znamenitoga Praškoga lingvističkoga kruga, a 1932. uredio s M. Weingartom jedan od njegovih glavnih programskih zbornika (Spisovná čeština a jazykova kultura). Utemeljitelj češke lingvistike funkcionalističko-strukturalističke orijentacije, koja je 1930-ih imala znatan utjecaj na razvoj europske estetike i znanosti o književnosti. Bio je u svijetu jedan od najistaknutijih teoretičara standardnoga jezika, sudjelovao je u izdavanju glavnih normativnih priručnika iz moderne češke gramatike i leksika. Bio je osnivač i urednik međunarodnoga časopisa Slovo a slovesnost. Osobito su važni njegovi radovi iz slavenske sintakse i dijalektologije. Glavna djela: Češki dijalekti (Nářečí česká, 1934), Razvoj češkoga književnog jezika (Vyvoj spisovného jazyka českého, 1936), O pjesničkom jeziku (O básnickém jazyce, 1947., koautori J. Mukařovský i F. Vodička), Studije o književnom jeziku (Studie o spisovném jazyce, 1963).

Havránek, Bohuslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24625>.