struka(e):

analisti.

1. Preteče historiografa u antičkom Rimu; prikazivali su rimsku povijest po ugledu na stare rimske anale od mitskih početaka do svojega doba, opisivajući događaje kronološkim redom. Stariji analisti do početka I. st. pr. Kr. (Kvint Fabije Piktor, Lucije Cincije Aliment i dr.) pisali su većinom grčki, a mlađi (Kvint Klaudije Kvadrigarije, Valerije Ancijat, Kvint Elije Tuberon i dr.) latinski.

2. Pripadnici francuske historiografske škole oko časopisa Annales. Od osnutka analisti su prošli tri razvojne faze; u prvoj (1929–45) oštro su pobijali tradicionalnu događajnu povijest, u drugoj (1946–68) bavili su se strukturama »duga trajanja«, a u trećoj fazi (nakon 1968) nastaju različite struje. Praktičari te historiografije nazivaju je najradije novom poviješću. Najvažniji su predstavnici M. Bloch, L. Febvre, F. Braudel, E. Le Roy Ladurie, J. Le Goff, G. Duby i dr.

Citiranje:

analisti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/analisti>.