Hanka, Václav

Hanka [62673a'ŋka], Václav, češki književnik i filolog (Hořiněves, 10. VI. 1791Prag, 12. I. 1861). Učenik J. Dobrovskoga, češki domoljub i panslavist, utjecajan filolog, kodifikator češkoga pravopisa, sastavljač gramatike češkoga jezika, knjižničar praškoga Narodnoga muzeja, predavač ruskoga i staroslavenskoga jezika na Praškom sveučilištu; anakreontski pjesnik. Nakon filoloških studija u Pragu, studirao je pravo u Beču, gdje je posredstvom B. Kopitara upoznao južnoslavensku epiku. Otkrio 1817. u crkvi u gradiću Dvůr Králové nad Labem rukopis od 14 staročeških epskih i lirskih pjesama, koji je datirao u vrijeme prije XIII. stoljeća i objavio ga 1819. pod naslovom Rukopis královédvorský. Izdanju je 1818. pridružio i Rukopis zelenohorský, navodne fragmente čeških književnih djela pretkršćanskoga razdoblja (tzv. Libušin sud). Rukopisi su snažno djelovali na jačanje češke nacionalni svijesti u tijeku XIX. stoljeća. Potkraj XIX. stoljeća znanstvenici su dokazali da su posrijedi patvorine, nastale pod utjecajem južnoslavenske narodne epike. Značajnija djela: Dvanaest pjesama (Dvanáctero písní, 1815–19), Pravopis český (1817), Početci crkvenoslavenskoga jezika (Počátky posvátného jazyka slovanského, 1846), Početci ruskoga jezika (Počátky ruského jazyka, 1852).

Hanka, Václav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24319>.