Haněl [a'n’el], Jaromir, češki i hrvatski pravni povjesničar (Třebíč, Češka, 9. IV. 1847 – Znojmo, Češka, 20. X. 1910). Bio je profesor opće pravne povijesti i enciklopedije prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1874–81., a potom profesor austrijske pravne povijesti i enciklopedije prava na češkom Sveučilištu u Pragu, na kojem je 1896–97. bio rektor. Redoviti član JAZU od 1874. Godine 1875. izradio program za izdavanje Monumenta historico-iuridica Slavorum Meridionalium te priredio prva dva sveska, kritička izdanja Korčulanskog i Splitskoga statuta. Uz Blaža Lorkovića suurednik Mjesečnika Pravničkog društva u Zagrebu (1877–80). U tumačenju povijesti slavenskoga prava polazio je od Kraljodvorskog i Zelenogorskog rukopisa i tražio tobožnje izvorne kolektivističke elemente (nasuprot germanskom individualizmu); pritom je istaknuto mjesto pridao hrvatskim pravnim spomenicima (Vinodolski zakon, Poljički statut). Razotkrivanje tih rukopisa kao krivotvorina usmjerilo je njegovo zanimanje prema njemačkoj i austrijskoj pravnoj povijesti.
