struka(e):

Hamdanidi, arapska šijitska dinastija čije su dvije grane vladale sjevernom Mezopotamijom (895–979) i sjevernom Sirijom (944–1002). Hamdanidi su klan arapskog plemena Taglib, koje je naseljavalo sjever Mezopotamije još u predislamskom periodu, a osnivač je dinastije Hamdan bin Hamdun (Ḥamdān bin Ḥamdūn). Njegov je sin Abdullah (‘Abdullāh bin Ḥamdān) od 905. kao vazal abasidskoga kalifa samostalno vladao Mosulom i okolicom, a okrenuo se i prema Siriji. Abdullahov sin Nasiruddavla (Nāṣir ad-Dawla; 929–969) nametnuo se kao regent kalifa Muttakija, dok je njegov brat Sejfuddavla (944–967) zauzeo Alep i osnovao sirijski ogranak dinastije. Sejfuddavla je pomagao pjesnike i učenjake (Farabi, Mutanabi i dr.), a u njegovo vrijeme Alep je postao centar arapske kulture. Hamdanidskomu rodu pripadao je i pjesnik Abu Firas. U Mezopotamiji vlast Hamdanida srušili su 968. Bujidi, a u Siriji 1003. Fatimidi, koji su reagirali suočeni s ekspanzijom Bizanta u vrijeme Bazilija II (976–1025) koja je prijetila i njihovim posjedima. Položaj Hamdanida kao graničara prema Bizantskom carstvu rezultirao je snažnim kontaktima dviju civilizacija, a ep o Digenu Akriti i akritsko pjesništvo svjedoči o jakom grčko-arapskom kulturnom prožimanju u doba Hamdanida.

Citiranje:

Hamdanidi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hamdanidi>.