Hadžić, Fadil

ilustracija
HADŽIĆ, Fadil

Hadžić, Fadil, hrvatski komediograf, filmski redatelj i novinar (Bileća, BiH, 23. IV. 1922Zagreb, 3. I. 2011). Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1973. Bio je glavni urednik satiričnog časopisa Kerempuh (1946–51., 1952–53., 1956), tjednika Vjesnik u srijedu (1953–56), Telegram (1960–62) i Oko (1973) te urednik kulturne rubrike Vjesnika (1956–57). Osnovao 1950. Kerempuhovo vedro kazalište (od 1951. Komedija), 1964. Satiričko kazalište Jazavac (danas Kerempuh), kojemu je bio i umjetnički direktor 1964–84., te 1981. kazalište Vidra, a 1981–82. bio je intendant zagrebačkoga HNK. Napisao je više od 50 komedija (najizvođeniji je suvremeni hrvatski komediograf), u kojima strukturama farse, vodvilja, situacijske komike, konverzacijske komedije i kazališta u kazalištu tematizira moralne postupke i odnose među naraštajima i spolovima (Dosadna komedija, 1952; Pet ludih sinova, 1954; Političko vjenčanje, 1968; Revolucija u dvorcu, 1970; Hitler u partizanima, 1974; Naručena komedija, 1974; Državni lopov, 1977; Češalj, 1981; Anđeli i vragovi, 2001. i dr.). Pisao je i prozna djela, npr. zbirku kozerija, basna i aforizama Ljudi i majmuni (1975), te satirične romane Crveni mozak (1997) i Konvertit (2000). Filmom se bavio od 1951., kada je osnovao prvu hrvatsku tvrtku za proizvodnju crtanih filmova Duga-film, 1961. režirao je svoj prvi igrani film, ratni triler Abeceda straha. Ukupno ih je režirao 17, a odlikuju se lakoćom pripovijedanja i profiliranja likova. Osim ratnih (Desant na Drvar, 1963) i povijesnih (Sarajevski atentat, 1968) filmova, zapažene su mu drame društveno-političke tematike: Službeni položaj (1964), Druga strana medalje (1965), Protest (1967) te Lov na jelene (1971), o povratniku iz inozemstva krivo optuženome za ratne zločine, i Novinar (1979), o slobodi govora i pojedinca u kontekstu odnosa u novinarskoj redakciji. Također je režirao prvu hrvatsku humorističnu televizijsku seriju Sedma sila (1966). Bavio se i slikarstvom (portreti, aktovi, istarski krajolici i vedute u ulju na platnu, akvarelu i pastelu). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1984).

Hadžić, Fadil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24040>.