građevna regulativa, skup propisa, tj. zakona, pravilnika i normi, koji se odnose na građevinu, njezino projektiranje, gradnju i održavanje. Osnove obuhvaćaju propisi o gradnji, prostornom uređenju, normizaciji te obveznim odnosima sudionika u gradnji. U Hrvatskoj se Zakonom o gradnji definiraju bitna potrebna svojstva građevine (otpornost, stabilnost, sigurnost korištenja, zaštita od požara, higijensko-zdravstvena prikladnost, ušteda energije, zaštita okoliša, zaštita od buke, toplinska zaštita), način njezina projektiranja (projektant, idejni i glavni projekt), uvjeti gradnje (izvođač), nadzor i postupak inspekcije. Također, tim je zakonom definiran postupak ishođenja građevne i uporabne dozvole.
Građevna dozvola je isprava kojom se odobrava početak gradnje, a izdaje ju nadležno upravno tijelo na temelju izvoda iz plana prostornog uređenja te na temelju glavnog građevnog projekta, kojim se nacrtima, proračunom i opisom prikazuje građevina, a kojega je izradio ovlašteni projektant (→ građevni nacrti). Građevinu gradi izvođač, pravna ili fizička osoba registrirana za građevinsku djelatnost. Uporabna dozvola je isprava kojom se potvrđuje da se izgrađena građevina može koristiti, a izdaje se nakon njezina tehničkog pregleda. Zakonom o prostornom uređenju i gradnji osigurava se gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske kao nacionalnim dobrom, i to na temelju planova prostornog uređenja (lokacijska dozvola). Zakon o normizaciji uređuje sustav normizacije, propisuje potrebna svojstva proizvoda, tehnološke procese i vrste usluga, načine njihova ocjenjivanja i dr. Posebnim se zakonima propisuju prava, obveze i odgovornosti sudionika u gradnji.