Gorjani, selo i općinsko središte 10 km sjeverozapadno od Đakova (Đakovština), Osječko-baranjska županija; 794 st. (2021). Leži na 118 m apsolutne visine. Župna crkva sv. Jakova (sv. Jakob) iz 1788., kapela sv. Tri kralja (do 1837. Jaić-begova kula). Poljodjelstvo (žitarice, industrijsko bilje i dr.); stočarstvo (svinja, govedo, ovca, konj); lovstvo. Selo je poznato po bogatoj narodnoj nošnji i običajima (ljelje). – Prvi se put spominju 1244. u graničnom listu posjeda biskupa đakovačkoga kao zemlja Gora (terra Gora), koju je kao selo Gara 1269. kralj Bela IV. poklonio ug. plemićima Ivanu i Stjepanu (→ gorjanski). Pokraj Gorjana došlo je 1386. do okršaja između pristaša kraljica Elizabete i Marije i protudvorskih ustanika. Nakon Gorjanskih, bili su u vlasništvu kralja Matije Korvina (1481–87), hercega Ivaniša Korvina (1487–?), kralja Vladislava II. Jagelovića (1495–96), Lovre Iločkoga (1496–1525) i Petera Markosa (?–1535). Od 1536. do 1687. Gorjani su bili u sastavu Osmanskog Carstva, a od 1687. do 1848. u sklopu đakovačkoga vlastelinstva. God. 1893. postaju samostalna općina.
