struka(e):

gladijator (lat. gladiator, od gladius: mač), isprva mačevalac u bojnim natjecanjima, poslije profesionalni borac na javnim priredbama u Rimu. Gladijatori su bili ratni zarobljenici, osuđeni zločinci, kršćani (u doba njihova progona), robovi i profesionalni borci. Podrijetlo je gladijatorskih borba etrursko, a priređivale su se spočetka na pogrebnim svečanostima. U Rimu su se prvi put izvodile 264. pr. Kr.; u to se doba gladijator zove bustuarius (bustum: grob). Od kraja I. st. pr. Kr. takve su borbe sve više organizirali privatnici i niži rimski magistrati (Cezar je kao edil priredio borbe s 320 parova boraca). Gladijatore su vježbali u posebnim školama (ludus gladiatorius); u Italiji je bilo više takvih škola (Pompeji). Po naoružanju i načinu borbe razlikovalo se nekoliko vrsta gladijatora, tako murmillones (borci naoružani galskim oružjem), essedarii (borci na kolima), retiarii (borci s mrežom i trozubom), bestiarii (zločinci, osuđeni na borbu sa zvijerima) i drugi. Gladijatori su sudjelovali i u naumahijama (bitkama na vodi, u areni ili na jezeru). Isprva su se borbe izvodile na trgovima, a onda u amfiteatrima; tijekom vremena proširio se običaj održavanja takvih borbi po cijelome Rimskom Carstvu. Uvod u borbe bio je mimohod gladijatora (pompa); u doba carstva borci bi cara pozdravljali: Ave, Caesar, morituri te salutant: Zdravo, Cezare, pozdravljaju te oni koji će umrijeti. Zatim je slijedila fingirana borba, dok trublja ne bi navijestila početak prave borbe. Pobijeđeni borac mogao je biti pošteđen ako su gledatelji mahanjem rupčića ili stisnutom pesnicom (pollice presso) na to pristali; ako nisu željeli da bude pošteđen, okrenuli bi palac nadolje (pollice verso). Popularni su pobjednici stjecali slobodu. Poneki rimski političari u doba republike (Klodije, Milon, Katilina, Cezar), sastavili su od gladijatora svoju tjelesnu gardu. U nekoliko navrata dizali su gladijatori ustanke. Čuveni su bili npr. Spartakov ustanak (→ robovski ratovi), a u carsko doba ustanak u Prenestu u doba cara Nerona (I. st.) i pobuna za vladavine cara Proba (III. st.).

Citiranje:

gladijator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/gladijator>.