Giraudoux, Jean

ilustracija
GIRAUDOUX, Jean

Giraudoux [žiʀodu’], Jean, francuski književnik (Bellac, 29. X. 1882Pariz, 13. I. 1944). Od 1910. do 1940. službovao u diplomaciji. Sudionik I. svjetskog rata, nekoliko puta ranjavan. Kada je 1928. počeo pisati scenska djela, bio je već poznat kao prozaik: Patetični Simon (Simon le Pathétique, 1918), Suzana i Pacifik (Suzanne et le Pacifique, 1921), Siegfried i Limousin (Siegfried et le Limousin, 1922), Juliette u zemlji muškaraca (Juliette au pays des hommes, 1924), Bella (1926), Églantine (1927). Njegova se poetika temelji na jezičnoj kreativnosti. Poezija i zračenje mita važniji su mu od fabule ili psihologije. Služeći se klasičnim mitovima, biblijskim legendama i predlošcima iz književne tradicije negira realistički psihologizam. Giraudoux je uskrisio antičku tragediju i udahnuo joj nemire našega doba. Pri tom zadire u mnoge probleme međuljudskih odnosa: francusko-njemački antagonizam (Siegfried, 1928), revolt protiv tiranije općeprihvaćenih shema (JuditaJudith, 1931), pitanje rata i mira (Trojanskog rata neće bitiLa Guerre de Troie n’aura pas lieu, 1935) itd. Kritičan prema pojavama svojega doba, Giraudoux je prosvjedovao protiv dehumanizacije modernoga života; pledirao je za snošljivost i, unatoč fatalnim paradoksima ljudske sudbine, za povjerenje u čovjeka. Bavio se temama vjernosti, čistoće, traženja apsolutnoga, odnosa čovjeka i žene, slobode i sudbine. Ostala djela: Amphitryon 38 (1929), Intermezzo (1933), Elektra (Électre, 1937), Ondina (Ondine, 1939), Sodoma i Gomora (Sodome et Gomorrhe, 1943), Luđakinja iz Chaillota (La Folle de Chaillot, 1945), Za Lukreciju (Pour Lucrèce, 1953).

Giraudoux, Jean. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22077>.