STRUKE:

genealogija

ilustracija
GENEALOGIJA, rodoslovno stablo grofa Ivana Draškovića

genealogija (grč. γενεαλογία: rodoslovlje), prikaz razvoja neke pojave od njezina nastanka do posljednjega stupnja.

1. U historiografiji, disciplina koja proučava podrijetlo, razvoj i grananje porodica i plemena. Svrstava se u red pomoćnih povijesnih znanosti. Već su u antičkom Rimu patricijske porodice izrađivale rodoslovne knjige o svojem, katkad lažnom, čak i božanskom, podrijetlu. Genealogija se kao disciplina osobito razvila u sr. vijeku, kada je po kanonskome pravu bilo zabranjeno sklapanje brakova između osoba određenoga stupnja srodstva, a i zbog potreba feudalaca da dokažu svoje plemićko podrijetlo i time dobiju ili sačuvaju feudalne povlastice. Uvedene su bile posebne dvorske rodoslovne knjige (najprije u Engleskoj, u XIV. st.). Feudalci su izrađivali svoje genealoške table (rodovnike) na kojima se prikazivalo (često izmišljeno) podrijetlo i grananje članova njihove porodice, i to u obliku razgranata drveta. Na takvim tablama roditelji su prikazani na korijenu a djeca i unučad na granama, tako da svaka linija oblikuje jednu granu. Takve table mogu biti uzlazne ili ascendentne i silazne ili descendentne. Na prvima su roditelji na korijenu stabla, a na drugima su na vrhu. Tabla s genealoškim stablom obitelji Drašković, koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, sadržava portrete, i to imaginarne, roda Draškovića. Genealoška tabla može biti još vodoravna i kružna. Dvorske rodoslovne knjige i genealoške table mogu pružati značajne podatke za proučavanje polit. povijesti, te društvenih i imovinskih odnosa u sr. vijeku. Genealogija kao znanost, sa svojom posebnom metodikom, razvila se tek u XVIII. st. U Hrvatskoj se počela prilično rano razvijati. Tako je Petar Keglević između 1601. i 1665. napisao Ljetopis Petra Keglevića u kojem se nalaze vrijedni podatci o rodbinskim vezama hrvatskoga plemstva u to doba. U drugoj polovici XVII. st. nastala je genealogija Ohmučevića iz Slanoga, zatim genealogija Draškovića (1670), Ratkaja (1677) i Blagajskih (1680). Pavao Vitezović Ritter napisao je Prijepis o krbavskim knezovima, koji su potekli iz roda Gusića (Tractatus de comitibus Corbaviae qui fuerunt ex genere Gussich). Genealoškim pitanjima hrvatskih istaknutih obitelji bavili su se I. Kukuljević Sakcinski, V. Klaić, F. Šišić i E. Laszowski.

2. U biologiji, proučavanje podrijetla neke jedinke ili skupine jedinki; utvrđivanje njihovih izravnih predaka, potomaka i bočnih linija. Ti su se podatci unosili u genealoške (rodoslovne) table ili knjige. Prvi su ih uveli Englezi za konje i bikove, a neobično su važne za selekciju (oplemenjivanje) biljaka i životinja. Za rodoslovlje domaćih životinja postoji naziv pedigre ili rodovnik.

genealogija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21578>.