alternativni izvori energije

alternativni izvori energije, sunčana energija dobivena izravnom pretvorbom, energija vjetra, morskih valova, plime i oseke, bioplina, te geotermalna energija. Glavna im je prednost pred fosilnim gorivima (ugljen, nafta ili plin), drvom, nuklearnom fisijom i hidroenergijom odsutnost štetnih utjecaja na okoliš, posebno na atmosferu i na vode. Danas se alternativnim izvorima energije zadovoljava samo oko 2% ukupnih potreba suvremene industrijske civilizacije pa se time tek neznatno štede fosilna goriva. Razvitak i široko uvođenje tehnologija alternativnih izvora energije sprječavaju gospodarski interesi i nedostatak investicija u tehnološka istraživanja i njihovu primjenu. Značajniji su uspjesi postignuti u izravnoj pretvorbi sunčane energije za dobivanje tople vode za gradske, kućanske ili turističke svrhe, ili pak u električnu energiju preko solarnih ćelija. Energija vjetra iskorištava se u suvremenim vjetrenjačama za proizvodnju električne energije u postrojenjima snage nekoliko MW. Morske hidroelektrane u kojima se iskorištava energija plime i oseke postoje u Francuskoj i Kanadi. Uzgojem šećerne trske te njezinim vrenjem u etilni alkohol dobivaju se znatne količine energije u tropskim krajevima Južne Amerike (Brazil, Meksiko). U poljodjelskim područjima Europe, Azije i Amerike potiče se izgradnja malih uređaja za preradbu organskog otpada s poljodjelskih farmi u bioplin (metan). (→ energija)

alternativni izvori energije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2014>.