alternativne škole

alternativne škole, raznolik sustav pedagoških ideja i traženja boljih rješenja u institucionalnom odgoju i izobrazbi djece i mladeži. Alternativni pedagoški modeli redovito imaju polazišta u društvenom stanju i vrjednovanju školskoga rada, kao i u potrebi za promjenom postojećega školskog sustava. Oni su svojevrsna pobuna zbog pretjerana školskog pozitivizma, autoritarnosti, školskog birokratizma, didaktičkog materijalizma, nastavnog verbalizma, knjiškog i formalnog školskog učenja, kao i općega zastarjela javnog školstva. Alternativne škole u pedagogiji traže prirodnije i humanije škole učenja, druženja, radosti, prijateljstva, kreativnosti, samostalnosti i osobnosti u zajednici. Svaka od njih ima prepoznatljiv pedagoški pristup i odgojnu filozofiju koje se dosljedno provode u radu. Alternativne škole su tzv. slobodne škole, eksperimentalni modeli, građanske odgojne inicijative, reformni pedagoški pokušaji, odgojni internati, zavodi i sl. U povijesti školstva i pedagogije sistematizirano je od XIX. st. nekoliko razvojnih faza alternativnih škola i njihovih zastupnika: tzv. pokret za umjetnički odgoj, Tolstojeva slobodna škola, pedocentrizam E. Key, model P. Petersena i C. Freineta, ili i danas raširene koncepcije M. Montessori ili pak waldorfskih škola R. Steinera. Njima treba dodati školu Summerhill A. S. Neilla, zatim škole »koje su osnovali učenici« u skandinavskim zemljama, »škole oslobođenja« (I. Illič) u Južnoj Americi, modele Barbiana i Malaguzzi u Italiji, noviju Laborschule H. von Hentiga i dr. U Hrvatskoj je djelovala 1929–41. svojevrsna alternativna škola, Ogledna šumska narodna škola u Zagrebu, a vodio ju je Franjo Higy-Mandić.

alternativne škole. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2013>.