Aasen, Ivar Andreas

Aasen (rijetko prema novijoj grafiji Åsen) [o:'sən], Ivar Andreas, norveški jezikoslovac i književnik (Ørsta, 5. VIII. 1813Kristiania, danas Oslo, 23. IX. 1896). Kao samouki jezikoslovac proputovao je s pomoću državne stipendije cijelu Norvešku, posebice njezin zapadni dio, skupio jezičnu građu seoskih govora i izdao čuvenu Gramatiku norveškoga narodnog jezika (Det norske Folkesprogs Grammatik, 1848) i Rječnik norveškoga narodnog jezika (Ordbog over det norske Folkesprog, 1850). Na temelju toga jezičnog opisa godinama je radio na standardizaciji norveškoga jezika i u drugom izdanju Gramatike i Rječnika (Norsk Grammatik, 1864. i Norsk Ordbog, 1873) dao razvijenu normu književnoga jezika na temelju pučkih govora. Želeći na osnovi narječja stvoriti opći norveški književni jezik, koji bi bio bliži narodnome govoru i odvojio ga od danskoga, Aasen je postavio temelje novonorveškome jeziku (danas nynorsk, do 1929. landsmål). Taj oblik norveškoga književnog jezika parlament je 1885. priznao kao jednakopravan postojećoj gradskoj normi pa Norveška danas ima dva književna jezika: bokmål (poboljšana, ponorvežena inačica starije mješavine norveškoga i danskoga, uglavnom u gradskim sredinama) i nynorsk pretežito u seoskim sredinama. Svojim istraživanjima Aasen je još proučio i odnos između suvremenih norveških dijalekata i srednjovjekovnoga staronorveškog jezika (norrønt sprog). Kako bi ilustrirao umjetničku izražajnost svojega jezika, Aasen je na njemu ispjevao i pjesme, koje se odlikuju glazbenošću, jednostavnošću i pučkim humorom. S istom je namjerom napisao i komediju Nasljednik (Ervingen, 1855) te zbirku pjesama Šumarice (Symra, 1863).

Aasen, Ivar Andreas. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.11.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20>.