Fischer von Erlach [fi'šəɹ fɔn ε'rlax], Johann Bernhard, austrijski graditelj (Graz, 20. VII. 1656 – Beč, 5. IV. 1723). Isprva se školovao za kipara, graditeljstvu se posvetio nakon boravka u Italiji (1671–87). Njegova su djela sinteza talijanskoga, sjevernonjemačkoga i francuskoga baroka. Gradio palače u Beču (palača Eugena Savojskoga, 1695–1700., danas Ministarstvo financija; palače Batthyány-Schönborn, 1699–1706., i Trautson, 1710–16), palaču Clam-Gallas u Pragu (1707–13., danas Gradski arhiv) te započeo gradnju dvorca Schönbrunn u Beču (1696). Svojim projektima za crkve u Salzburgu (Dreifaltigkeitkirche, 1694–98; Kollegienkirche, 1696–1707) i Beču (crkva sv. Karla, 1715–37) ostvario sintezu longitudinalne i centralne građevine na bazi eliptičnog tlocrta, čime je znatno utjecao na razvoj srednjoeuropske crkvene arhitekture. U djelu Pregled historijske arhitekture (Entwurff einer historischen Architektur, 1721), s pratećim crtežima, objavio prvu idejnu rekonstrukciju Dioklecijanove palače u Splitu. Zbirka njegovih nacrta čuva se u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
