struka(e): |

alokacija (srednjovj. lat. allocatio: smještanje, doznačivanje), raspoređivanje i uporaba sredstava, ljudi, troškova, vremena i dr. za različite namjene. Svrha joj je postići maksimalan učinak raspoloživim sredstvima, odn. minimalan utrošak onoga čime se raspolaže. Maksimizacija korisnoga učinka i minimizacija troškova (u koje se ubrajaju i negativni izvanjski učinci) određuju kriterije racionalne alokacije. Gospodarstvo kao racionalna djelatnost mora raspoređivati sredstva za proizvodnju, angažirano osoblje, troškove i sve raspoložive resurse tako da postigne što veću razliku između pozitivnog učinka i troškova izraženih u novcu, tj. da ostvari što veći višak, odn. profit. U tržišnome gospodarstvu to se provodi autonomno, konkurencijom neovisnih tržišnih subjekata na tržištu proizvodnih resursa i proizvedenih dobara, kao i racionalnim gospodarenjem unutar poduzeća. U planskome gospodarstvu ta se svrha nastoji postići skupom usklađenih odluka u državnom planu. Iskustvo je pokazalo da ta dva načina nisu nespojiva, da se na tržišne procese može i planski utjecati te tako postići bolje gospodarske rezultate nego koristeći se samo jednim načinom.

Citiranje:

alokacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/alokacija>.