STRUKE:

alodij

alodij (srednjovj. lat. allodium, starogerm. al-od; od all-: sav i -od: imovina), slobodno vlasništvo, nasljedno imanje slobodno od svih stega, davanja i dužnosti. U ranosrednjovjekovnom (franačkom) pravu, potpuno vlasništvo na pokretnini. Suprotno od alodija (alodijalnog posjeda) bilo je leno (lenski posjed). U razvijenome feudalnom sustavu, stvarna prava na stvarima koja su slobodna od tereta i kojima ovlaštenik slobodno raspolaže (suprotno beneficij). Podrijetlo je alodija većinom obiteljsko, pa se u hrvatskim pisanim spomenicima upotrebljavaju pojmovi plemenšćina ili bašćina, koji mogu imati i šire značenje. Daljnjim razvojem feudalnih odnosa alodij gubi važnost. Prema hrvatsko-ugarskome pravu alodij je dio vlastelinstva koji vlastelin obrađuje i iskorištava po vlastitoj volji. Vlastelinu je zabranjeno dio vlastelinstva s kmetskim selištima (urbarijal ili rustikal) pretvarati u alodij.

alodij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1920>.