etnografski (etnološki) muzej, specijalizirana vrsta muzeja u kojem se skuplja, čuva, izlaže, proučava, objavljuje i popularizira etnografska građa, tj. predmeti i druge vrste dokumenata koji svjedoče o načinu života i kulturi pojedinih ljudskih zajednica ili društava u različitim povijesnim razdobljima. Prema prostoru društava kojih se kultura predstavlja, etnografski muzeji mogu biti lokalni (zavičajni), pokrajinski ili regionalni, nacionalni i univerzalni. Prema sadržaju zbirki mogu biti kompleksni, ako prikazuju dobra sveukupne kulture, ili uže tematski, kada prikazuju samo izabrani segment života ili neku djelatnost (npr. muzej tradicijskoga pčelarstva). Posebnu vrstu čine muzeji na otvorenome (→ etnopark). Prvi etnografski muzej osnovan je u Sankt Peterburgu 1837., slijede muzeji u Kopenhagenu 1848. i Berlinu 1868. U Hrvatskoj je 1910. osnovan Etnografski muzej u Splitu (regionalnog značaja), 1919. u Zagrebu (nacionalnog značaja sa zbirkom izvaneuropskih predmeta), a 1955. Etnografski muzej u Pazinu, također regionalnog značaja. Važne su etnografske zbirke u okviru pokrajinskih ili gradskih muzeja (Osijek, Vinkovci, Đakovo, Slavonski Brod, Virovitica, Slatina /prije Podravska Slatina/, Bjelovar, Koprivnica, Čakovec, Varaždin, Samobor, Velika Gorica, Sisak, Karlovac, Gospić, Rijeka, Zadar, Šibenik, Dubrovnik i dr.).
