Estienne [εst·jε'n] (novom grafijom Étienne; latinski Stephanus), obitelj francuskih erudita, tiskara, nakladnika i knjižara; djelovali su u Parizu i Ženevi od 1502. do 1664., a proslavili su se osobito izdanjima latinskih i grčkih klasika te monumentalnim rječnicima koje su sami sastavljali. Henri I. (Pariz, između 1465. i 1475 – Pariz, 1520) osnovao je tiskaru i tiskao oko 120 djela; tiskaru je 1526. preuzeo njegov sin Robert (Pariz, 1503 – Ženeva, 7. IX. 1559), hebraist, grecist i latinist. Sastavio je i objavio veliki Rječnik ili riznicu latinskoga jezika (Dictionarium, seu Latinae linguae thesaurus, 1532) te niz latinsko-francuskih i francusko-latinskih rječnika, prethodnika dvojezičnih rječnika. Bio je kraljevski tiskar za grčka, latinska i hebrejska djela (1539–40); priredio prva izdanja mnogobrojnih grčkih klasika. Tiskao je 11 izdanja Biblije na hebrejskom, grčkom, latinskom i francuskom jeziku. Nakon izdanja latinske Biblije i svađe sa Sorbonneom, kao pristaša reformacije pobjegao u Ženevu (1551), gdje je objavio poznati pamflet o teološkoj cenzuri te Novi zavjet (1551) na grčkome, u kojem je biblijski tekst prvi put bio podijeljen na retke. Drugi sin Charles, liječnik i tiskar (1504–64), vodio je tiskaru u Parizu od 1551. do 1561; objavio je anatomiju O razudbi dijelova ljudskoga tijela (De dissectione partium corporis humani, 1545) te Seosko imanje (Praedium rusticum, 1554), vjerojatno najstariju francusku poljoprivrednu publikaciju. Robertov sin Henri II., helenist i tiskar (Pariz, 1528 – Lyon, 1598), osnovao je u Ženevi vlastitu tiskaru (1557) koju je spojio s očevom nakon njegove smrti; 1566. objavio je latinsko izdanje Herodota, čemu je pridodao Obranu Herodota (Apologie pour Hérodote), priče na francuskome kroz koje je dao satirični prikaz svojega doba, što mu je donijelo teškoće, ali i popularnost; djelo je tijekom šesnaest godina tiskano u 12 izdanja. Tiskao je Plutarha na latinskom i grčkome (13 sv., 1572), a slavu mu je donio i znameniti veliki grčki rječnik Thesaurus graecae linguae (6 sv., 1572–73), kojemu će ponovljeno izdanje objaviti Didot. Njegov sin i unuk preuzeli su tiskaru u Parizu; kao kraljevski tiskari objavili su više stotina izdanja.
