Enfantin [ᾶfᾶt'], Barthélemy Prosper, francuski inženjer i socijalni teoretičar (Pariz, 8. II. 1796 – Pariz, 31. VIII. 1864). Saint-Simonov učenik, a nakon njegove smrti, uz S.-A. Bazarda, vođa je saintsimonističke škole. Bio je izdavač tjednika Le Producteur. U člancima i predavanjima Enfantin prikazuje povijesni proces kao smjenjivanje različitih oblika eksploatacije, koja se postupno ublažava i vodi do suradnje u društvu. Enfantin razvija Saint-Simonovu ideju o uspostavljanju harmonije i reda u društvu na temeljima religije tzv. novoga kršćanstva. Iz te religiozno-mistične strane Saint-Simonove misli slijedila je naposljetku preobrazba saintsimonista u religioznu sektu, kojoj je Enfantin, uz Bazarda, bio vrhovni otac (père suprême). Nakon raspada (1831) saintsimonističke škole Enfantin je u Ménilmontantu kraj Pariza 1832. utemeljio radnu komunu kako bi propagirao ideju slobodnoga rada i slobodne ljubavi. To mu je donijelo godinu dana zatvora zbog povrede morala i širenja opasnih ideja. Nakon toga povukao se iz javnoga života, te je sudjelovao u inženjerijskim radovima u Egiptu i među prvima iznio projekt prokopavanja Sueskoga kanala. Glavna djela: Saintsimonovska religija (Religion saint-simonienne, 1832), Znanost o čovjeku (La Science de l’homme, 1858) i Vječni život (La Vie éternelle, 1861).
