Encina [enϑi'na], Juan del, španjolski glazbenik i književnik (Salamanca, ? 1469 – León, 1529. ili 1530). Završio pravo u Salamanki, zaredio se, a potom kao glazbenik, dvorjanin, dramski autor i glumac služio vojvodi od Albe te pisao karakteristične španjolske glazbene i pjesničke forme (églogas, romances, canciones, villancicos, vegadas i dr.). Od 1498. u Rimu, miljenik pape Aleksandra VI. Poslije je imenovan za priora katedrale u Leónu. Sveukupni pjesnički opus i prvih osam ekloga objavio je u Salamanki 1496. pod naslovom Pjesmarica (Cancionero, faksimilno izdanje 1928). U XVI. stoljeću pridodane su joj pjesme nastale nakon 1496., a sve do Lopea de Vege bila je norma za dramsku tematiku i stil. Tri ekloge prikazuju Kristovu muku i smrt; ostale obrađuju svjetovnu problematiku. Najpoznatije ekloge: Egloga de Cristino y Febea, Egloga de Fileno, Zumbardo y Cardonio i Egloga de Plácida y Vitoriano.
