elektromotorna sila

elektromotorna sila (kratica EMS), naziv kojim se prvotno označivao proizvedeni električni napon u unutrašnjosti izvora električne energije. Budući da je električni napon dimenzijski drukčija veličina nego što je u fizici definirana sila, mnogi autori izbjegavaju taj naziv pa elektromotornu silu radije nazivaju proizvedeni napon ili unutrašnji napon. – Razlika električnih potencijala dviju točaka, tj. različitost električnih potencijala na polovima izvora električne energije nastaje tako što se na jednom mjestu u izvoru odvoje elektroni i prenesu na drugo mjesto. Time se npr. u istosmjernom električnom strujnom krugu dobije negativni pol izvora sa suviškom elektrona i pozitivni pol s manjkom elektrona. Ako se na polove izvora priključi trošilo, poteći će električna struja. Kako bi se održavao električni napon na polovima izvora dok teče električna struja, mora neka vanjska sila trajno odvajati elektrone. Pri tom se neka vanjska energija pretvara u električnu energiju. Mjerna jedinica za elektromotornu silu izvora tj. za sposobnost izvora da potjera električnu struju, može se izraziti količinom energije koja je potrošena za pomicanje količine električnoga naboja: voltampersekunda podijeljena s ampersekundom daje mjernu jedinicu volt (V).