struka(e):

ekohistorija (eko- + historija) (ekopovijest, engl. environmental history: povijest prirodne okoline), znanstvena disciplina koja proučava prošle ekosustave, te povijest interakcije čovjeka i prirode na različitim razinama. Premda zanimanje za ekohistorijsku problematiku postoji još od antike, ekohistorija se kao znanstvena disciplina razvija od kraja 1960-ih usporedno s jačanjem pokreta i poticaja za zaštitu čovjekove okoline. Prvi pokušaji teorijske i metodološke razradbe ekohistorije pojavili su se u SAD-u u okviru tzv. frontier history (Roderick Nash, Samuel Hays) i u Francuskoj kod povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, gdje je Emmanuel Le Roy Ladurie pokrenuo časopis Histoire et Environnement (1974). Ekohistorija tradicionalno istražuje svoj predmet na tri razine: 1) ekološkoj – značajke i funkcije nekog ekosustava koji obuhvaća biotičke i abiotičke sastavnice, 2) proizvodnoj – međuodnosi socioekonomske djelatnosti i prirodne sredine, 3) ideološkoj – značajke i promjene ljudskog shvaćanja prirodne okoline. Zato je temeljna epistemološka orijentacija ekohistorije interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u širokom rasponu, od geologije i klimatologije do antropologije i teologije. U njezinu se okviru stalno javljaju novi konceptualni pravci i interpretacijski obrasci: od zahtjeva potekla iz ozračja kolonijalnih studija (colonial studies) za istraživanjem »ekološkog imperijalizma« Europljana, koji su unosom novih gena, mikroorganizama i biljnih kultura izmijenili ekosustave kolonija, do istraživanja mehanizama biološke i socijalne reprodukcije, koji uključuju analize rase, spola i klase. Najradikalniji pak pravci, proizašli iz poststrukturalističkih teorija, zahtijevaju reviziju i same interpretativne pozicije ekohistoričara.

Citiranje:

ekohistorija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ekohistorija>.