struka(e):
Đurđević, Stijepo
hrvatski pjesnik
Rođen(a): Dubrovnik, 1579.
Umr(la)o: Dubrovnik, 8. IX. 1632.
ilustracija
ĐURĐEVIĆ, Stijepo, Sedam salama pokornijeh kralja Davida, Padova, 1686.

Đurđević, Stijepo (Di Giorgi, Đorđić), hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1579Dubrovnik, 8. IX. 1632). Imao je nadimak Giman. Zbog nemirna života, puna različitih prijestupa, obavljao samo niže komunalne službe. Književna historiografija smatra ga jednim od autora koji označuju početak baroka u dubrovačkoj književnosti. Nije tiskao nijedno djelo, a sačuvani mu je opus nevelika opsega. P. Bogašinović priredio je 1686. izdanje Đurđevićeva prepjeva Sedam salama pokornijeh kralja Davida, dodavši njegovu osmeračkom prijevodu svoje religiozne pjesme i vlastiti prepjev jednoga psalma. Nije utvrđeno točno vrijeme nastanka Đurđevićeva prepjeva, koji se smatra slobodnijim, ali ništa manje uspjelim od Gundulićeva prijevoda sedam pokajničkih psalama. Sačuvano je i šest osmeračkih ljubavnih pjesama, koje različiti rukopisi pripisuju Đurđeviću, no tri se od njih, primjeri novoga, seičentističkog načina pjevanja (Ljubav draga mene stavi; Ostaj s Bogom, dušo moja; Lijepe vile i gizdave), nalaze i u nekim rukopisima pjesama I. Bunića Vučića, pa ih je M. Ratković uvrstio 1971. u kritičko izdanje Bunićevih pjesama (Stari pisci hrvatski, knjiga 35). Među trima ostalim ljubavnim pjesmama nalazi se i prijevod soneta G. B. Marina Alla Signora Anna N., svjedočanstvo o recepciji Marinova djela i nove književne mode u dubrovačkoj književnosti. Sačuvan je i jedan Đurđevićev sonet na talijanskome napisan »u smrt« kapetana dubrovačke vojske Matije Martinija. Najpoznatije Đurđevićevo djelo komična je poema Derviš, monolog u kršćanku zaljubljena muslimanskog isposnika. Komičnost je u poemi ostvarena različitim svojstvima od ljubavi izludjela, i po svoj prilici ostarjela, glavnog lika. Derviš, također, u svojim očitovanjima iskrivljuje petrarkistički ljubavni instrumentarij, čime je ostvarena svojevrsna parodija petrarkističke književne konvencije. U poemi se, tako, spajaju rafinirano s tjelesnim, tj. pojmovima nižega stilskog registra; konvencionalni petrarkistički izrazi s turcizmima i istočnjačkim kulturološkim elementima; figurativno s doslovnim. Iako se Derviš oslanja na tradiciju šaljivih i parodijskih pastoralnih spjevova u talijanskoj književnosti XVI. st. (L. de Medici), smatra se izvornim djelom. Povezivan i s domaćom tradicijom renesansnoga žanra maskerate, Derviš je začetnik žanra komične poeme, koji je u hrvatskom književnom baroku dao nekoliko velikih djela. Ispjevan je u 50 osmeračkih sestina, i moguće je da je Đurđević upotrijebio taj oblik prije Gundulića. Đurđević je napisao i zbirku satira Memišah, koja se nije sačuvala.

Citiranje:

Đurđević, Stijepo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/djurdjevic-stijepo>.