Dürer, Albrecht

ilustracija
DÜRER, Albrecht, Portret Hieronymusa Holzschuhera, Kaiser Friedrich Museum, Berlin

Dürer [dy:'rəɹ], Albrecht, njemački slikar, grafičar i pisac o umjetnosti (Nürnberg, 21. V. 1471Nürnberg, 6. IV. 1528). Glavni predstavnik renesansnih pogleda u njemačkom slikarstvu. Učio u obiteljskoj zlatarskoj radionici. Od najranije mladosti pokazivao crtačku darovitost (Autoportret u Albertini, 1484). God. 1486–90. naukovao je u umjetničkoj radionici vodećega nürnberškog slikara M. Woglemuta; iz tog je razdoblja Portret oca (1490). God. 1494. prvi je put otišao u Italiju, proučavao i kopirao talijanske majstore, od kojih je na njega najviše utjecao A. Mantegna. Po povratku u Nürnberg otvorio je radionicu i dobio prvu narudžbu Fridrika Mudroga; izvodio oltarne slike i portrete (Drezdenski oltar, 1496; Autoportret u Madridu, 1498), radio prve bakroreze (Bl. Djevica Marija sa skakavcem), a 1498. dovršio niz drvoreza (Apokalipsa, 15 listova). O njegovu odnosu prema oblikovnoj jasnoći renesanse posebno govori bakrorez Adam i Eva iz 1504 (u madridskom Pradu). God. 1505–07. drugi je put bio u Italiji i u Veneciji slikao Svečanost krunice za njemačku crkvu sv. Bartolomea te Krista među učenicima i Majku Božju s češljugarom, obje iz 1506. Nakon 1507. u njegovu je stvaralaštvu vidljiva korjenita promjena. Linija, dotada bitna sastavnica njegova slikarstva, ustupa mjesto širemu i slobodnijemu oblikovanju volumena u prostoru s pomoću svjetla i tonskih odnosa, a slika Sv. Trojstvo (1511) očit je primjer njegova monumentalnog stila. Za duže vrijeme ostavio je slikarstvo i radio grafiku, gdje su njegov precizan crtež i pronicavo uočavanje stvarnosti došli do punog izražaja. Dovršio je bakroreze Velike muke (1496–1511) i Marijina života (1502–11) te drvoreze Male muke (1509–11), koji po svojem pučkom značaju znače slobodnu i neuobičajenu interpretaciju biblijskih motiva. Nakon 1510. dovršio je i nekoliko zasebnih listova u bakrorezu, koji po svojoj umjetničkoj snazi, misaono-poetskom sadržaju i tehničkome savršenosti znače krajnji domet unutar Dürerova grafičkog opusa: Vitez, smrt i vrag (1513), Sv. Jeronim u svojoj redovničkoj sobi i Melankolija (obje iz 1514). Između 1512. i 1519. radio je za cara Maksimilijana alegorijske drvoreze u kojima je glorificirao njegova djela. Putovao je po Nizozemskoj (1520–21), odakle je donio mnoštvo skica i dokumentarni Dnevnik. U posljednjoj fazi naslikao je najuspjelija djela, Portret H. Holzschuhera i Četiri apostola, oba iz 1526. Poput Leonarda da Vincija cijeloga je života crtao svijet oko sebe; velik broj tih jedinstvenih studija cvijeća, biljaka, životinja i krajolika nalazi se u bečkoj Albertini. Od 1500. bavio se teorijom umjetnosti, osobito proporcijama. Dürer je svojom umjetničkom osobnošću sudbonosno utjecao na sveukupni razvoj njemačkoga slikarstva.

Dürer, Albrecht. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16678>.