drvna industrija, naziv za dvije industrijske djelatnosti: preradbu drva i proizvodnju namještaja. U državnoj klasifikaciji djelatnosti više se ne navodi kao pojam.
Preradba drva je industrijska djelatnost koja obuhvaća: a) proizvodnju piljene građe, željezničkih pragova, sječenoga drva i iverja, sušenje građe te impregnaciju drva; b) proizvodnju nesastavljenoga materijala za podove (parket, brodski pod i sl.), drvne vune i drvnoga brašna; c) proizvodnju furnira, šperploča, panel-ploča, ploča iverica i drugih panela i ploča; d) proizvodnju građevne stolarije (vrata, prozori, stubišta, ograde, grede, traverze, krovne konstrukcije), parkete u blokovima te proizvodnju montažnih kuća i elemenata; e) proizvodnju ambalaže od drva; f) proizvodnju ostalih proizvoda od drva (drške, dijelovi alata, metle, četke, vješalice, mrtvački kovčezi i sl.); g) proizvodnju predmeta od pluta, slame i pletarskoga materijala. Najveći su svjetski proizvođači piljene građe: SAD, Kina, Indija i Brazil (1997. god. 39,4% svjetske proizvodnje) a europski Ruska Federacija, Francuska, Turska i Njemačka (1995. god. 86,7% europske piljene građe bjelogoričnoga drveća). U proizvodnji iverica, šperploča i panel-ploča Sjeverna Amerika proizvodi kao Europa i Ruska Federacija zajedno.
Proizvodnja namještaja (posoblja, pokućstva) industrijska je djelatnost koja obuhvaća: a) proizvodnju stolaca i sjedala te dovršavanje proizvoda, npr. tapeciranje stolica i sjedala; b) proizvodnju namještaja za poslovne i prodajne prostore; c) proizvodnju kuhinjskoga namještaja i d) proizvodnju madraca. U proizvodnji namještaja najvažnijih europskih proizvođača – Italije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije – u razdoblju od 1980. do 1997. Italija i Velika Britanija bilježe stalni rast a Francuska i Njemačka pad proizvodnje.
Preradba drva i proizvodnja namještaja bitan su dio hrvatskoga gospodarstva. Svoj razvoj temelje na iskorištavanju domaće sirovine, a tradicionalno su izvozno usmjerene. S gospodarskog i socijalnog stajališta osobito su važna sljedeća obilježja: vrlo visok udio domaće sirovine u svim fazama preradbe; trajna izvozna usmjerenost s visokim deviznim-neto priljevom; dugoročna tendencija porasta potrošnje proizvoda svih faza preradbe u svijetu; široka disperzija poduzeća i profitnih centara u svim hrvatskim županijama; mogućnost visokog stupnja zapošljavanja u malim mjestima, gdje je to jedini izvor dohotka stanovnika, gdje nema infrastrukture, ostalih sirovina, stručnog osoblja i sl. kako bi se organizirala neka druga proizvodnja; razmjerno niska vrijednost ulaganja u pojedinačne proizvodne objekte; ekološki čiste industrijske djelatnosti. U bruto-domaćem proizvodu sudjeluje između 3 i 5%, a u izvozu oko 10% ukupnog izvoza zemlje.
