društvene usluge, djelatnosti koje pripadaju tercijarnomu sektoru gospodarstva; uslužni sektor čine obrazovanje, zdravstvo, kultura, uprava, osiguranje, financije te niz drugih djelatnosti kojih broj i raznovrsnost rastu s razvojem gospodarstva. Što je gospodarstvo razvijenije, to su proizvodnja i zapošljavanje usmjereniji na uslužni sektor. U današnjoj eri informacijske ekonomije i organizacije rada proizvodnja dobara i usluga usko su povezane. Zato se usluge dijele na proizvodne, društvene, distributivne i osobne (J. Singelmann, M. Castells). Društvene usluge obuhvaćaju cijeli raspon djelatnosti u sferi državne uprave kao i poslova povezanih s javnim dobrima i kolektivnom potrošnjom: vladine službe, medicinske i zdravstvene usluge, obrazovanje, socijalna skrb, vjerske usluge, neprofitne organizacije, poštanske usluge i mješovite društvene usluge.
Tradicionalno, društvene usluge sinonim su za funkcije države blagostanja, koja preraspodjeljuje dio društvenoga bogatstva radi podizanja kvalitete života društvenih skupina u lošijem materijalnom i društvenom položaju, uključujući starije osobe, djecu, obitelji s disfunkcijama, osobe sa smetnjama u razvoju itd. Osim državne pomoći, na tom području djeluju dobrovoljne organizacije, oblici solidarnoga potpomaganja između članova uže i šire zajednice, kao što su zdravstvene, rekreacijske te udruge nezaposlenih, SOS udruge, udruge beskućnika i sl. Danas je u društvenim uslugama zaposleno između petine i četvrtine ukupno zaposlenih u gospodarski najrazvijenijim zemljama.
