uloga.
1. U sociologiji, ponašanja koja se očekuju od osobe koja zauzima određeni društveni položaj. Uloge su u pravilu višestruke; gotovo svaka odrasla osoba ima niz uloga, odn. niz očekivanih ponašanja koja su međusobno povezana. Npr. neki muškarac ili žena istodobno mogu biti otac, odn. majka, supružnici, zaposlenici u različitim tvrtkama u kojima rade poslove koji su različito vrjednovani, članovi različitih udruga itd. Očekuje se da pojedinci svoje uloge obavljaju u skladu s društvenim normama, odnosno na društveno prihvatljiv način. Često ipak uloge variraju u odnosu na društvena očekivanja. Tako se u razdoblju društvene krize, koja dovodi u pitanje neke društvene norme (→ anomija), uloge mijenjaju i postaju neizvjesne, kao što i društvena očekivanja prema pojedinim ulogama variraju u ovisnosti o kulturnoj sredini (→ kulturni relativizam). U sociologiji, pojmom uloge posebice su se bavili simbolički interakcionizam i funkcionalizam. U prvom slučaju ističe se važnost koju učenje i preuzimanje uloga imaju u ranoj socijalizaciji djeteta. Odrasli također uče uloge, osobito kada dolaze u novu sredinu ili situaciju, no oni tijekom interakcije mogu ne samo naučiti nego i promijeniti svoje uloge, dodati im nova značenja, pridobiti za tu promjenu i druge u svojoj okolini itd. Funkcionalizam, pak, naglašava povezanost uloge s društvenim normama, odnosno kulturom; prema tom shvaćanju uloge postoje i imaju smisla samo ako se izvode onako kako su propisane društvenim normama, što znači da pojedinac ima ograničenu slobodu u odabiru ili izvođenju uloga. Neki sociolozi drugih usmjerenja (osobito E. Goffman) upućuju na to da su uloge često međusobno konfliktne pa pojedinac ne može obavljati više različitih uloga na očekivani način (npr. žene dvostruko opterećene radom kod kuće i radom na poslu), katkad i zbog proturječnih očekivanja (npr. očekivanja sindikata, s jedne, i poslodavaca, s druge strane, u odnosu na vladu oko pitanja plaća, kolektivnih ugovora, i sl.). Zbog toga poimanje uloge općenito treba više prilagoditi pojedincu i njegovim potrebama te svakidašnjim situacijama.
2. U kazalištu i filmu, zamišljen lik, najčešće zadan tekstom (dramskim, scenarističkim), kojega glumac izvodi (glumi, igra), ujedno i rezultat interpretacije toga lika. (→ gluma)
