društvena struktura, svaki relativno trajni međuodnos između dijelova društva. Sastoji se od mreže nevidljivih veza i pravila u okvirima institucija koje određuju ljudsko ponašanje. Svaka struktura sadrži bar tri osnovna momenta: a) dijelove koji je tvore i njihove značajke, b) odnose kojima su ti elementi povezani, c) razmjerno stabilnu cjelinu tih odnosa, koja se naziva »sustavom«, i granicu koju ta cjelina ima prema svojoj »okolini«. U nekim teorijskim pristupima elementi strukture uloge su i statusi, pa strukturu tvori mreža statusa i uloga. Status je određeni položaj pojedinca u odnosu na druge pripadnike društv. života. Status majke, oca i djeteta osnova je društvene strukture obitelji. Status svećenika, prijatelja, muškarca, prodavača, kupca, zatvorenika primjeri su statusa koji se preklapaju. Svaki status sadrži u sebi niz kulturno određenih prava i dužnosti. Kult. očekivanja ili norme određuju kakvo se ponašanje očekuje od nositelja statusa. Kada trajni sustav statusa i uloga postoji zato da bi se zadovoljili određeni društv. ciljevi, onda je riječ o institucijama. Obitelj postoji radi prokreacije, ekonomija radi proizvodnje za zadovoljenje ljudskih potreba, politika radi osiguranja »zajedničkih dobara« itd. Svaka od tih institucija ima svoju strukturu (statusa i uloga) pa se govori o strukturi obitelji, o ekon. strukturi, polit. strukturi itd. Elementi svake od tih struktura nalaze se u funkcionalnome međuodnosu. Statusi i uloge proizvođača, potrošača i trgovaca, kojima je u osnovi sustav vlasničkih prava, tvore elemente ekon. strukture društva. Ta je ekon. struktura svojom funkcijom proizvodnje za zadovoljavanje ljudskih potreba odvojena od ostalih institucionalnih struktura društva. Ekon. struktura ima svoju »granicu« s obzirom na obiteljsku ili polit. strukturu, koje tvore »okolinu« ekon. strukture.
Pojam društv. strukture upotrebljava se i šire od opisivanja institucionalnih struktura. Klasna je ili stratifikacijska struktura društva, npr., opis hijerarhijskog odnosa koji postoji među skupinama u društvu na temelju određenih kriterija kao što su materijalno bogatstvo, polit. moć i/ili prestiž. Profesionalna struktura odražava društv. podjelu rada i odnos među zanimanjima. Demografska struktura odnosi se na stanovništvo neke zemlje po obilježjima spola, starosti, bračnog stanja itd.
U sociološkoj teoriji ne postoji jedinstvena upotreba pojma društv. strukture. Neke teorije upotrebljavaju pojam strukture kao oznaku za mrežu stvarno postojećih društv. odnosa (za socijalnog antropologa A. R. Radcliffe-Browna društvene su strukture realne kao i individualni organizmi). Druge taj pojam upotrebljavaju samo kao teoretski konstrukt koji opisuje ono što je opće i zajedničko u individualnom ponašanju ljudi u društvu, a koji se ne može izjednačiti s realnom strukturom, koja je uvijek složenija i dinamičnija nego što je teorijska zamisao o njoj (R. Firth ili S. Nadel, kao i metodološki individualisti, smatraju da je »realnost« strukture pojmovne naravi). Treće teorije pokušavaju naći ravnotežu među takvim pristupima. C. Lévi-Strauss razlikuje cjelinu stvarnih društv. odnosa od pojma društv. strukture kao teoretskog modela za proučavanje društv. odnosâ. On analizira strukture koje su »dubinske«, dakle skrivene ispod površine, ali bitno utječu na odvijanje društv. procesâ i na značajke društv. života. Tako pokušava otkriti kognitivne strukture koje se nalaze ispod površine društv. djelovanja.
Dok klasična sociologija nastoji »objasniti« društv. strukture, pronaći uzroke koji ih proizvode, održavaju i mijenjaju, moderna je sociologija drukčije usmjerena. Strukturalna sociologija Petera Blaua uzima formalne društv. strukture kao zadane i postavlja pitanje kakvi međuodnosi između pojedinaca, skupina, organizacija nastaju unutar tih struktura. U takvu pristupu bitni su elementi društv. strukture skupine, kategorije i klase ljudi a ne pojedinci, njihova mišljenja i akcije. Za Blaua su društv. strukture realno postojeći fenomeni, nešto što se može izravno opažati u soc. životu, a ne teorijske ideje o tom životu. Drugi je pristup u modernoj sociologiji analiza mreža, koja polazi od pretpostavke da je osnovni zadatak sociologije proučavanje sustava veza među pojedincima. Analiza mreža (analogna strukturalnoj analizi C. Lévi-Straussa) pokušava otkriti »duboke« strukture – pravilnosti ispod složene površine društv. sustava – koje utječu na ponašanje individua. Najpoznatija je Granovetterova studija o »jakosti slabih veza«, gdje su »jake veze« one između prijatelja, a »slabe veze« one među poznanicima. Dok strukturalna sociologija i analiza mreža naglašavaju determiniranost pojedinca društv. strukturama, teorija strukturacije A. Giddensa nastoji dijalektički premostiti suprotnosti između individualnog »aktera« ili djelovanja (agencije) i »strukture«. U njegovu konceptu »dualnost strukture«, djelovanje i struktura sadržavaju jedno drugo. Struktura je sadržana u pravilima i resursima koji postoje u pamćenju, a ostvaruje se u djelovanju. U strukturama se događaji i slijed ponašanja racionaliziraju ili konstituiraju. Pristajanjem na neka pravila pojedinci pridonose njihovoj reprodukciji.
