Drempetić-Hrčić, Zorislav, hrvatski slikar (Donja Stubica, 17. II. 1934 – Zabok, 28. X. 2018). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1961 (Ljubo Babić). Isprva je bio nastavnik u školi u Donjoj Stubici, a od 1973. kustos i od 1978. direktor Muzeja seljačkih buna u Gornjoj Stubici te 1993–99. prvi ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja. U ranim radovima približio se apstrakciji, materičnom (Zlatno ogledalo, 1964; Ostatak zida, III, 1965) i lirskom, gotovo monokromatskom slikarstvu (Neobrađena zemlja, 1968). Potom se okreće figuraciji, toplim tonovima slika pučke motive i običaje na selu (Vura, 1969; Jen ščrbav kosec, 1971; Piščak, 1972) ubrzo preuzimajući i stil naivnoga slikarstva (Stubički sajam, 1974; Moje selo, 1975). U njegovim magličastim zagorskim pejzažima (Veliki sjenokoša, 1981) potom počinju prevladavati motivi zagorskih dvoraca, parkova i osamljenih baroknih skulptura, romantičarski lirski, idilični ugođaji i prizori s dramatičnim osvjetljenjima, turnerovskih nagnuća (Blještavi prostor i Park u Oroslavju, 1983; Elegija, 1985; Vilinske poljane, 1986; Romantično kazalište i Romantična tišina, 1987; Orošeno svitanje, 1999; Svečanost jutra, 2004). Izlagao samostalno u Krapini, Donjoj Stubici, Zagrebu, Gornjoj Stubici, Bernu, Londonu, Tübingenu, Stuttgartu, Kasselu, Opatiji, Dubrovniku, Varaždinu i Velikoj Gorici te skupno na Zagrebačkom salonu (1965–66., 1968–71., 1990) i izložbama jugoslavenskog crteža (Zagreb 1983., 1987., 1989., 1991).
