Drašković, Vuk

Drašković, Vuk, srpski književnik i političar (Međa, Vojvodina, 29. XI. 1946). Diplomirao pravo 1968. u Beogradu, gdje je potom kraće radio kao sudac. Tijekom 1970-ih bio novinar i dopisnik TANJUG-a iz afričkih zemalja. Od početka 1980-ih bavi se književnošću. Stajalištima o ugroženosti srpskoga naroda poticao polemike i osporavanja. U politici aktivan od 1989., osnivač stranke Srpski pokret obnove. Protivnik režima Slobodana Miloševića, istupao kao zagovornik demokratizacije Srbije, ali i povijesne revalorizacije uloge četničkoga pokreta u II. svjetskom ratu te bio nedosljedan u kritici Miloševićeve vlasti (1991. i 1993. zatvaran, 1999. potpredsjednik vlade SRJ, 2004–06. ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore). U romanu prvijencu Sudija (1981) tematizirao otpor pojedinca partijskim moćnicima; potonji romani Nož (1982), Molitva I. i II. (1985) te Ruski konzul (1988) s mnogo mistifikacijskih elemenata tumače povijest srpskoga naroda. Napisao je romansiranu biografiju četničkog vođe Dragoljuba (Draže) Mihailovića (Noć đenerala, 1994). Objavio je autobiografiju (Meta, 2007) te romane Doktor Aron (2009), Via Romana (2012) i Isusovi memoari (2015).

Drašković, Vuk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16198>.