struka(e): |

Dobrudža, povijesna pokrajina između donjega toka Dunava, njegove delte i Crnoga mora. Obuhvaća 23 300 km². Veći, sjeverni dio (oko 15 000 km²) pripada Rumunjskoj (Dobrogea), a južni Bugarskoj. U građi prevladavaju vapnenci i kristalični škriljevci. Velike površine prekrivene su praporom. Pretežito brežuljkast kraj; najviši vrh Ţuţuiatu (467 m). Klima je stepsko‑kontinentalna (prosječna godišnja količina oborina iznosi 350 do 450 mm; ljetne temperature sežu do 40 °C, a zimske padnu do –25 °C). Stanovnici (2,5 milijuna) su Rumunji, Bugari, Ukrajinci, Armenci, Romi. Uglavnom stepsko područje, potkraj XIX. stoljeća pretvoreno u glavni žitarski kraj Rumunjske i Bugarske. Uzgajaju se pšenica, ječam, kukuruz, vinova loza, suncokret, pamuk; razvijeno je stočarstvo (ovce, konji) i ribolov. U sjevernom su dijelu sačuvane šume. Iskorištavaju se ležišta ruda željeza, bakra, granita, kaolina; u Bugarskoj su i manja ležišta nafte i naftnih škriljevaca. Razvijena je metalurgija i kemijska industrija. Najveći je grad Constanţa, glavna luka Rumunjske. Na crnomorskoj obali nižu se morska kupališta. Dobrudžom vode željezničke pruge Bukurešt–Constanţa i Dobrič (Bugarska)–Tulcea (Rumunjska). Rumunjskim dijelom Dobrudže prolazi kanal Dunav–Crno more (otvoren 1984).

Dobrudžu su nastavali Tračani, a na obali Crnoga mora Grci su u VII. st. pr. Kr. utemeljili nekoliko kolonija. U V. st. pr. Kr. zauzeli su je Skiti; pod Rimljane je potpala u I. st. pr. Kr. Za seobe naroda preko Dobrudže su prolazili Goti, Huni, Alani, Slaveni i Bugari, a u njihovo je Prvo Carstvo ušla u VII. st. U XI. i XII. st. Dobrudža je bila pod bizantskom vlašću, a potkraj XII st. u sastavu Drugoga Bugarskog Carstva. Njegovo slabljenje omogućilo je njezino osamostaljivanje; po vojvodi Dobrotiću Dobrudža je vjerojatno dobila ime (XIII. st.). Pod osmansku vlast došla 1417. Oslobođena u Rusko-turskom ratu 1877–78., Dobrudža je na temelju odluke Berlinskoga kongresa 1878. podijeljena između Rumunjske (sjeverni) i Bugarske (južni dio). U II. balkanskom ratu Rumunjska je okupirala južnu Dobrudžu 1913., što je iste godine potvrđeno mirovnim ugovorom u Bukureštu. Nakon sloma Rumunjske 1916., cijela Dobrudža nalazila se pod okupacijom bugarske vojske. Po Neuillyskom ugovoru o miru 1919. cijela je Dobrudža pripala Rumunjskoj. Bugarsko-rumunjskim sporazumom u Craiovi 7. IX. 1940. vraćena je južna Dobrudža Bugarskoj, a to je nakon II. svjetskog rata sankcionirano Pariškim mirovnim ugovorom od 10. II. 1947.

Citiranje:

Dobrudža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/dobrudza>.