Ditters von Dittersdorf [di'təɹsdɔrf], Carl, austrijski skladatelj i violinist (Beč, 2. XI. 1739 – dvorac Rothlhotta, Neuhof [češ. Nové Dvory], Češka, 24. X. 1799). U dobi od 7 godina započeo učiti violinu, 1751. stupio u službu princa od Sachsen-Hildburghausena, od 1791. djelovao kod grofa Durazza, kazališnog ravnatelja na carskome dvoru u Beču kao vrstan violinist. Poduku iz skladanja dobio od Giuseppea Bonna. Godine 1765. došao je na mjesto M. Haydna u službu biskupa A. Patačića u Veliki Varadin (danas Oradea, Rumunjska), gdje je počeo skladati prva vokalna djela, a od 1769. do 1795. djelovao je kao maestro di cappella u službi princa biskupa Schaffgotscha u Wrocławu i Johannisbergu. Godine 1773. dobio je plemićki naslov (von Dittersdorf). Jedan je od najznačajnijih skladatelja bečke klasike, osobito zbog svojih uspjelih simfonija (oko 120) i Singspiela (oko 40). U simfonijama je postupno razvijao teme od mozaičko-motivičkih do zaokruženih glazbenih misli u zrelijim djelima. U najpopularnijim Singspielima – Liječnik i ljekarnik (Doktor und Apotheker), Prijevara praznovjerjem (Betrug durch Aberglauben), Ljubav u ludnici (Die Liebe im Narrenhaus) – dao je važan doprinos utvrđivanju toga glazbenoscenskog oblika u XIX. stoljeću.
