Dežman, Ivan, hrvatski liječnik, leksikograf i književnik (Rijeka, 6. V. 1841 – Zagreb, 24. X. 1873). Studij medicine završio u Beču 1864. U Zagrebu bio uznički liječnik i gradski fizik, saborski zastupnik, istodobno djelovao u književnosti Šenoina kruga. God. 1871/72. bio je glavni urednik Vienca. Sastavio je prvi hrvatski medicinski rječnik (1868), služeći se jezičnim savjetima i rukopisnom građom F. Kurelca. Objavljivao je i znanstveno-prosvjetne članke (Vienac, 1869–73). Osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja (1869), u kojem je držao predavanja iz higijene (skupljena u knjizi Čovjek prema zdravlju i ljepoti, 1872). Objavio je povijesni ep Smrt grofa Rabate (Naše gore list, 1861), romantični ep Smiljan i Koviljka (1865), u kojem se miješaju elementi pučke epske pjesme s naslućivanjem talijanske renesansne tradicije L. Ariosta i T. Tassa, zbirku pjesama Poletar (1868). U Viencu tiskao epove Zrinijada (1869) i Ljutovid Posavski (1874), nekoliko pripovijedaka, balada i romanci, bez veće književne vrijednosti, s naglašenom prosvjetiteljsko-odgojnom tendencijom. Napisao i libreto za Zajčevu operu Ban Leget (1872). U rukopisu ostavio deseteračku dramu Varadinka Mara, sonete i nedovršene drame.
