Devoto [devɔ:'to], Giacomo, talijanski jezikoslovac (Genova, 19. VII. 1897 – Firenca, 25. XII. 1974). Sveučilišni profesor jezikoslovlja u Cagliariju, Padovi i Firenci. Osobito proučavao italske jezike (Stari Italici – Gli antichi Italici, 1931; Iguvinske ploče – Tabulae iguvinae, 1937) i različita pitanja latinskoga (Povijest jezika Rima – Storia della lingua di Roma, 1940), bavio se poredbenim indoeuropskim jezikoslovljem (Indoeuropski iskoni – Origini indoeuropee, 1962), općom lingvistikom, pitanjima talijanskog jezika (Jezik Italije – Il linguaggio d’Italia, 1974), leksikografijom (Rječnik talijanskoga jezika – Dizionario della lingua italiana, 1971., u suradnji s G. C. Olijem; Uvod u talijansku etimologiju – Avviamento alla etimologia italiana, 1966), stilistikom (Studije iz stilistike – Studi di stilistica, 1950; Nove studije iz stilistike – Nuovi studi di stilistica, 1962).
