struka(e):
ilustracija
DESANT saveznika na Normandiju 6. VI. 1944.

desant (franc. descente: silazak, spuštanje, iskrcavanje), prebacivanje snaga zračnim, pomorskim ili riječnim prijevoznim sredstvima radi iskrcavanja na teritorij koji brani ili nadzire neprijatelj i radi provedbe određene taktičke ili strateške zadaće. Zračni desant može biti helikopterski, padobranski ili kombinirani. U kombiniranome zračnom desantu prvo se helikopterskim ili padobranskim desantom osvajaju zračne luke, a zatim ostatak desantnih snaga slijeće na njih. Pomorski desant napadaj je s mora mornaričkim i desantnim snagama na brodovlju ili splavima, koje se iskrcavaju na neprijateljsku ili potencijalnu neprijateljsku obalu. Poznati su još iz stare povijesti: desant Rimljana u Punskim ratovima u sjevernoj Africi (od 203. do 202. pr. Kr. i 146. pr. Kr.); Cezarov desant u Britaniji (55. pr. Kr. i 54. pr. Kr.); Belizarov desant 535. na Siciliji i borbe u Italiji protiv Istočnih Gota; desant Normana 1066. u Britaniji. Razvojem tehnike i taktike u II. svjetskom ratu desanti su po ciljevima i veličini snaga doživjeli vrhunac. U početku su desante više izvodili Nijemci (Norveška 1940., Kreta 1941), ali su nakon velikih žrtava na Kreti odustali od novih desanta. Nakon iskrcavanja američkih snaga u sjevernu Afriku, savezničke snage izvele su nekoliko velikih desanta, od kojih se ističu desant na Siciliju 1943., iskrcavanje u Italiju iste godine te pomorsko-zračni desant u Normandiji 1944. U novijoj povijesti ističe se pomorsko-zračni desant američkih snaga na otok Grenadu 1983. U Domovinskome ratu jedan oblik pomor. desanta izveden je u Cavtatu u sklopu operacije oslobađanja dubrovačkog područja u listopadu 1992.

Citiranje:

desant. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/desant>.